Karma

Pioneer 10 (Pioneer F) je svemirska letelica lansirana 3. ožujka 1972 za istraživanje Sunčevog sustava. To je prva letelica koja je prošla kroz asteroidni pojas, do kojeg je stigla 15. srpnja 1972, i izvršila neposredna istraživanja Jupitera kraj kojeg je prošla 3. prosinca 1973. i napravila prve fotografije tog planeta. Pioneer 10 putuje u pravcu Aldebarana, koji se nalazi u zviježđu Bika.

U Capetownu u Južnoafričkoj Republici tim kirurga, predvođen doktorom Christianom Barnardom, 3. prosinca 1967. godine izveo je prvu transplantaciju srca sa čovjeka na čovjeka. Pacijent, Louis Washkansky, umro je nakon 18 dana od upale pluća, no bila je to revoulcija u medicinskoj znanosti, jer je od od 1905. izvršeno samo nekoliko pokušaja na životinjama.

Američka glumica Julianne Moore rođena je 3.12.1960.(Fayettevill, Sjeverna Karolina). Od 1985. do 1988., je bila poznata po svojoj ulozi Franny Hughes u As the World Turns. 1988. je dobila nagradu Emmy za svoju ulogu blizanki koje je povremeno morala tumačiti u istom serijalu. Nakon brojnih televizijskih pojavljivanja i prve uloge u filmu ‘Tales from the Darkside: The Movie’ (1990.), Moore je privukla pažnju ulogom u trileru iz 1992. ‘The Hand That Rocks the Cradle’. Nakon uloga u osrednjim filmovima poput ‘Assassins’ (1995.) i ‘Nine Months’ (1995.) pojavila se u dva hvaljena filma ‘Surviving Picasso’ (1996.) uz Anthony Hopkinsa i ‘The Lost World: Jurassic Park’ (1997.) redatelja Stevena Spielberga. Za ulogu majčinski raspoložene porno zvijezde i kokainske ovisnice u PT Andersenovom hvaljenom Kralju pornića nominirana je za Oscara u kategoriji sporedne glumice. Nakon ‘Boogie Nightsa’ blistala je u komediji braće Coen Veliki Lebowski (1998) uz Jeff Bridgesa i vrlo diskutabilnom remakeu ‘Psiha’ redatelja Gus Van Santa. 1999. je bila godina od izuzetne važnosti za Julianne Moore. Pojavila se 5 važnih flmova i dobila još jednu oskarovsku nominaciju za ulogu u filmskoj adaptaciji Graham Greenovog romana ‘The End of Affair’ redatelja Neila Jordana. 2000. uskočila je u ulogu Jodie Foster iz ‘Kad jaganjci utihnu’ (1991.), tj. agentice Clarice Starling, u nastavku filma s Anthony Hopkinsom u ulozi krvoločnog Hannibala Lectera. Ponovnom suradnjom s redateljem Todd Haynesom na filmu ‘Daleko od raja’ (2002.), ponovo je pobrala pohvale kritike i nominaciju za Oscar u kategoriji glavne glumice. Ulogom u Daldryjevoj adaptaciji romana ‘Sati’ (2002.), s Nicole Kidman i Meryl Streep, dobila je još jednu oscarovsku nominaciju, ovaj put u kategoriji sporedne glumice.

3. prosinca 1948. rođen je Ozzy Osbourne, britanski glazbenik. John Michael ‘Ozzy’ Osbourne je engleski pjevač. Mnogi obožavatelji ga nazivaju ‘Kumom heavy metala’. Osbourneova glazbena karijera se prozeže kroz četri desetljeća. Osbourne je bio pjevač pionirske heavy metal grupe Black Sabbath i dobitnik multi-platinum nagrade kroz solo karijeru. Od 2002. do 2005. se prikazivao reality showa The Osbournes. Nadimak mu je Princ tame (engl. Prince of Darkness).

Hamm je rođen u Gatu kraj Valpova. Godine 1924. završava klasičnu gimnaziju u Osijeku, a 1929. godine na Sveučilištu u Zagrebu studij slavistike i germanistike. Radio je kao predavač na gimnazijama u Prištini, Karlovcu i Zagrebu. Godine 1931. postaje honorarni lektor za poljski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1934. doktorira s temom Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt. Godine 1946. postaje stalni lektor za poljski. Godine 1948. postavljen je za docenta slavenske filologije s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Izvanredni profesor postao je 1954., a redoviti 1958. Godine 1960. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Lingvističkoga odjela Balkanske komisije (osnivača V. Jagić 1897.), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član JAZU. Godine 1952. zajedno sa Svetozarom Rittigom i Vjekoslavom Štefanićem osniva Staroslavenski institut u Zagrebu, pod čijim pokroviteljstvom izlazi njegov časopis Slovo.

Slovenski pjesnik France Prešern rođen je u seljačkoj obitelji u mjestu Vrbi kod Bleda 3. prosinca 1800. godine kao treće od osmero djece Šimena i Mine. Nakon studija filozofije u Ljubljani i Beču, u Beču je završio i Pravni fakultet, te doktorirao 1828. godine. Nakon povratka u Sloveniju, suočio se s teškim problemima porobljenog i kulturno nerazvijenog naroda. Zajedno s Matijom Čopom okupio je slovensku literarnu omladinu oko pjesničkog almanaha Kranjska čbelica te započeo književnu, jezičnu i društvenu borbu. Glavne teme Prešernovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva. Izvanrednom stvaralačkom sposobnošću oblikovao je novi pjesnički jezik. Njegove elegije Slovo od mladosti i Sonetje nesreče govore o razočaranju osjetljivog čovjeka u buržoaskom društvu u kojem vlada isključivo zakon novca, a Elegija svojim rojakom pokreće pitanje nacionalne svijesti Slovenaca. Prešeren nije prihvaćao koncepciju ilirizma za Slovence Stanka Vraza, koja je nastupala s napuštanjem slovenskog književnog jezika, iako je inače Prešeren bio prožet slavenskom idejom. U tmini Metternichova apsolutizma napisao je proročansku Zdravljicu s političkim konceptom ujedinjene Slovenije i ravnopravnih odnosa između velikih i malih naroda. Preminuo je 8. veljače 1849. godine u Kranju od ciroze jetre.

Ardelio Della Bella nije bio samo propovjednik i misionar, već i znanstvenik i leksikograf. U periodu od dvadeset godina, za vrijeme boravka u Hrvatskoj, prikupljao je građu za svoj rječnik Dizionario italiano-latino-ilirico, kojeg je objavio u Veneciji 1728. godine. Petar Bašić (Dubrovnik, 18./19. st.) je poboljšao i priredio za tisak drugo izdanje Della Bellinoga rječnika, koje je objavljeno u dva sveska u Dubrovniku 1785. godine. Osim rječnika, u Veneciji je 1805. godine Matija Čulić posthumno objavio njegove propovjedi na hrvatskom jeziku održane u bratovštini Dobre smrti u Dubrovniku, pod nazivom Razgovori i propovidagna oza Ardelia Della Belle.

3. prosinca 316. godine u Splitu je umro Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan, rimski car rodom iz Dalmacije. Dioklecijan je rođen kao Diokles (ime mu potječe iz grčke mitologije) u okolici današnjeg Solina. Nakon misteriozne smrti cara Numerijana, 17. rujna 284. godine Diokles je proglašen imperatorom, uzimajući ime Dioklecijan. Zajedno s Maksimilijanom vladao je Rimskim Carstvom. Za svoje vladavine, Dioklecijan se oslanjao na vojsku, koja pod njegovim zapovjedništvom u 20 godina nije doživjela ni jedan poraz. Uveo je brojne reforme i puno je gradio. Palaču u Splitu podigao je oko 300. godine i u njoj je boravio nakon povlačenja s prijestolja do smrti. Dioklecijan je poznat i kao jedan od najvećih progonitelja kršćana. Izdao je nekoliko edikata protiv kršaćnstva, a uz njegovo se ime vežu i brojna pogubljenja kršćana koji se nisu htjeli odreći svoje vjere. Dioklecijan je službeno napustio prijestolje 1. svibnja 305. godine, no do kraja života su ga titulirali augustom. Posljednje dane proveo je u svojoj palači u Splitu, a smatra se da je umro 3. prosinca 316. godine.

Međunarodni dan volontera proglasila je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine. Od tada se svake godine 5. prosinca obilježava Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak (engl. International Volunteer Day for Economic and Social Development), odnosno Međunarodni dan volontera. Cilj je sve aktivnosti volontera i njihov dobrovoljni rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.